(klik na sliku otvara istu u većem formatu)

(klik na sliku otvara istu u većem formatu)

A o Istanbulcima, odnosno Turcima, mogu mnogo pisati :)
Po mom ograničenom iskustvu, što više ideš na istok (ne nužno u geografskom smislu) to su ljudi topliji i pristupačniji. Turci definitivno podpadaju pod to pravilo. Neovisno o tome žele li vam prodati neku đinđu na bazaaru ili pokušavaju započeti neobavezni chit-chat u hamamu, Turci su uvijek vedri i simpatični. I što je još bolje, za razliku od svojih kolega malo zapadnije, neće vam se htjeti općiti s materom ukoliko ih odbijete :)

Dakle nevidljivih barijera između ljudi je puno manje nego u bilo kojem Europskom gradu. Treba uzeti u obzir da je baš Istanbul najveći Europski grad. Da, istina je da će vam prodavač prići i u Londonu ili Oslu, ali u Istanbulu će to učiniti i slučajni prolaznik koji vam želi pokazati put jer izgledate izgubljeno ili pak dijete u muzeju koje zanima od kuda ste.

Turska je sekularna, ali prvenstveno islamska zemlja. Dosta žena nosi marame, džamije su prisutne na svakom koraku te vas svako jutro obavezno bude mujezini. Unatoč tome, Turci jako cijene odvojenost vjere i države, tako da ustavni sud razmatra ukidanje vladajuće stranke zato jer je njihova vlada ponovno dopustila nošenje vjerskih obilježlja u školama. Jednak stav postoji i kod običnih ljudi. Kao što su prijateljski raspoloženi prema drugima, tako se odnose i prema ostalim religijama, a vjersku slobodu smatraju temeljem Republike.

Turci su također veoma praktični ljudi. Fejkana dizajnerska odjeća je prisutna na svakom koraku, tako da originalnih dućana skoro da uopće nema! Na taj su način svi moderno obućeni, ali su platili 10 puta manje. S obzirom na to da nitko nema originalne marke, nitko se time ni ne zamara. U detalje tog fenomena nebih išao, no definitivno je zanimljivo vidjeti čitave lance dućana H&F ili Toys”N”Us :)
Ta praktičnost se manifestira i na grupiranju dućana i radnji. Tako su fotokopiraone u jednom kvartu, muzički dućani u drugom, bijela tehnika u trećem… Postoje i kombinacije poput automehaničara i dućana s lutkama za izloge. Jako simpatično :)

Za kraj bi spomenuo skoro pa potpuni izostanak prosjaka. I ne zato jer je Turska zemlja visokog standarda, već zato jer svi žele barem nešto raditi. Tako da će te naići na klince koji vas za pola lire izvažu na vagi, nekom starcu donesete cipele na čišćenje, žene će vam uvaljivati najnepotrebnije đinđe… Ali neće moliti za novac. Stvarno lijepo i ugodno iznenađenje.

Kada se sve to zbroji, Turska je zemlja dragih i toplih ljudi koji su na samome vrhu moje ljestvice simpatičnih naroda :)

(klik na sliku otvara istu u većem formatu)

Veliki, veliki natkriveni plac. Pritom, ne u smislu tržnice voćem i povrčem već market na kojemu možete naći baš sve – od zlata, lampiona i pašmine do tisuća kopija Ralph Lauren, Prada i ostale skupe odjeće. Dućani su raspoređeni po robi koju prodaju, tako da je sve poprilično pravilno. Prodavači vas naravno cimaju, ali nisu ni približno naporni kao što bi čovjek pomislio. Što se tiče sigurnosti, također razočaranje za pesimiste – snage reda i mira su konstantno prisutne :) Da ne duljim, idemo na fotke:

Istanbul je bio prijestolnica četiriju carstva sve do 1923. kada nastaje Republika Turska. Glavni grad postaje Ankara, ali Istanbul je i dalje ekonomski, financijski, industrijski pa i turistički centar države. U njegovoj metropolitskoj zoni živi 20 milijuna ljudi, što znači da je u njemu koncentrirano preko 25 % Turskog stanovništva.

(klik na sliku otvara google maps)
Što se tiče geografskog položaja, Istanbul se nalazi na Bosporu, prolazu koji spaja Mramorno i Crno more te se proteže većim dijelom prolaza. Europski dio Istanbula je podijeljen na dva dijela rukavcem Zlatni rog (Χρυσοκερας na grčkom).

Grad je podijeljen na mnogo distrikta (32), no dijelovi o kojima ću narednih dana pisati su slijedeći:

Sultanahmet – stari dio grada južno od Zlatnog roga u kojem nam se nalazi i hotel. Glavna znamenitost mu je zasigurno Hagia Sophia (Ἁγία Σοφία na grčkom), kod nas poznatija kao Sv. Sofija, odnosno Sveta mudrost. Prvotno izgrađena kao pravoslavna crkva, zatim prepravljena u džamiju. 1935. pretvorena je u muzej. U blizini Sv. Sofije nalazi se i Bazilička cisterna. U Sultanahmetu se još nalazi i džamija Sultana Ahmeda, poznatija kao Plava džamija te Topkapi palača.

Veliki Bazaar – kao što i samo ime kaže – velika tržnica. Plac koji se prostire kroz 58 ulica i svaki dan ju posjeti izmedju 250 i 400 tisuća ljudi.

Beyoglu – moderniji dio sjeverno od Zlatnog roga. Osim Taksim trga, izgrađenog 1928., ističu se Galata toranj i Dolmabahce palača, administrativni centar Otomanskog carstva od 1853. do 1922. Ironično, izgrađena je u europskom stilu.

Bospor – za kraj ćemo proći čitav Bosporski prolaz, a eventualne znamenitosti za posjetiti tek odrediti.

To bi bilo sve za uvod, o svemu ovome moći ćete puno više pročitati i pogledati u danima koji dolaze!

Dakle, od 25. do 30. ožujka ću boraviti u tom, ako išta, stvarno zanimljivom gradu. Svakodnevno izvještavanje ipak ne mogu obećati, ali ću se potruditi da bude što češće. Sljedećih par dana ću postati nekoliko postova kao uvod, s nekim zanimljivostima i najavama lokacija koje ću posjetiti.

I za kraj, ovo putovanje znači još nešto! S obzirom na to da je Istanbul grad na dva kontinenta, blog dobiva novu kategoriju – Upoznaj svijet da bi ga više volio! :)